Izbjeglice nisu teroristi

Foto: Izbjeglice prilaze hrvatskoj granici u Srbiji između Šida i Tovarnika

Od trenutka kad se naš međunarodni tim RCRR (ROM – Renewing our minds – Community Refugee Response) u Srbiji premjestio na granicu Hrvatske i Mađarske bili smo izloženi napadima kršćana koji nisu odobravali našu akciju. Upozoravali su nas da smo ”naivni i zavedeni“. Neki su čak govorili da ”pomažemo teroristima i trgovcima ljudima“.

Po njihovom je mišljenju taj val tisuća izbjeglica iz Sirije, Iraka, Afganistana i ostalih, među kojima ima i Kurda, pa i brojnih kršćana, val koji se kreće prema Europi, rezultat zlokobne zavjere da se ”islamom pokori Europa“. Često su kao potvrdu koristili stihove iz Biblije i upitnu hermeneutiku.

Naš tim, zajedništvo inicijative Renewing Our Minds (ROM) i EUS Srbija (Evanđeosko udruženje studenata) se ne može složiti sa zabrinutošću vjernika koji sadašnju krizu izbjeglica vide kao ozbiljnu prijetnju ”europskoj kršćanskoj kulturi i identitetu“.

Naša akcija ROM Community Refugee Response uključuje grupu ljudi sljedbenika Isusa, uglavnom mlade lidere iz Srbije, Rumunjske, Hrvatske, Izraela i Palestine, Bosne i Hercegovine, Albanije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a. Mi smo stava da je ovo trenutak Europe u kojem treba pokazati Isusovu ljubav prema ljudima u nevolji, jer je ovo s čim se Europa suočava najveći izazov još od Drugog svjetskog rata.

Želimo pokazati ljubav, suosjećanje i sućut. Isusov poziv nama je jasan: ”Što god ste učinili najslabijem od moje braće i sestara, učinili ste meni“ (Matej 25:40).

Srca su nam zaigrala i zbog riječi u Starom zavjetu: ”Stranca koji boravi kod tebe smatrat ćeš domaćim i voljeti ga kao sebe sama“ (Levitski zakonik 19:34).

Trag sadašnjih izbjeglica ide od Turske, Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Mađarske, Slovenije, Austrije do Njemačke. Srbija je podnijela težak teret kao glavna tranzitna zemlja za te izbjeglice. Prije nekoliko tjedana joj se pridružila Hrvatska u nošenju tog tereta nakon što je Mađarska odlučila zatvoriti granicu sa Srbijom i val izbjeglica usmjeriti na Hrvatsku. Računa se da je dosad ovamo ušlo njih više od 115.000.

ROM i EUS ekipa u susretu s izbjeglicama

Dobra je vijest da su i u Srbiji i u Hrvatskoj razne kršćanske udruge i organizacije, uključujući i brojne samoorganizirane grupe vjernika, nastavile djelovati kao prvi odgovor koji je izbjeglicama put učinio podnošljivijim. Među njima ima baptista, pentekostalaca, reformiranih kršćana, adventista, luterana i raznih drugih protestantskih i evangelističkih grupa, pravoslavaca i katolika, kao i muslimana i ostalih. Na terenu, na cestama i u kampovima se sreću i neke poznate humanitarne agencije, uključujući Samaritan’s Purse, World Vision i ADRA-u (Adventis Development and Relief Agency).

Te izbjeglice nisu teroristi. Oni su mladi ljudi, odvažni muškarci i žene, obitelji s djecom i sasvim malim bebama – mnogi su od njih svoju zemlju napustili jer nisu željeli umrijeti, biti silovani ili oteti kao mnogi članovi njihovih obitelji ili njihovi prijatelji.

Jedan od izbjeglica je rekao: ”Ne bojiš se samo jedne strane. Postoji nekoliko militantnih grupa koje su podjednako zle. Ako si muško, žele da se s njima boriš. Inače si mrtav. Ako te danas ne ubije jedna grupa, sutra će stići druga. A ako i tu preživiš, uvijek stiže neka nova koja će te goniti.”

Drugi je rekao: ”Ljudi nas ne bi trebali osuđivati jer imamo smartfone. Ja se nemam čemu vratiti u Siriji. Mi smo ovdje jer nemamo drugog izlaza.”

Mnoge izbjeglice su dobro obrazovane, govore tečan engleski, pa s njima nije bilo teško komunicirati. Neki su govorili o iskustvu hodanja tjednima i mjesecima otkad su napustili Siriju. Noge ih bole, mnogi se kreću uz pomoć štaka ili su u kolicima. Najpotresnije je vidjeti malu djecu koja na žarkoj žegi hodaju uz svoje roditelje prašnjavom cestom kroz kukuruzište koje vodi u Hrvatsku.

U dva smo dana sa svoja četiri auta prebacili gotovo 100 djece, majki i ljudi koji su teško pješačili posljednjim kilometrima do hrvatske granice, često i dalje kad bi nam dopustila hrvatska granična policija. Svatko od nas je doživio trenutak kad nije mogao sakriti suze.

Dok smo dijeli hranu, vodu i obuću za najmanje 2000 izbjeglica u tri dana i dok smo ih grlili čuli smo na razne načine: ”Naši su nas zaboravili, ali nas vi kršćani volite”.

U takvim smo dragocjenim trenucima tim gladnim i umornim izbjeglicama na njihovu putu prema sigurnosti nudili ”djelić Isusa“.

Dotok izbjeglica ne pokazuje nikakve znakove usporavanja najavljenim dolaskom zimskih mjeseci. Dok mnoge europske zemlje raspravljaju koliko će (i hoće li uopće) izbjeglica primiti, Srbija i Hrvatska su sve zabrinutije zbog toga što bi mogle postati ”slijepa ulica“ ili mjesto na kojem će tisuće izbjeglica zapeti prilično dugo.

Molit ćemo se da sve europske zemlje shvate da u prihvaćanju sirijskih izbjeglica moraju igrati određenu ulogu. I SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland bi morale biti velikodušne. Europska unija bi morala imati jasan plan odgovora na ovu krizu i ravnomjerno podijeliti teret. Ni jedna država ne bi smjela postupiti arogantno i odlučiti da izbjeglice nisu njen problem.

Te stotine tisuća izbjeglica su stvarni ljudi, stvarne žene i muškarci i njihova djeca – mi ih moramo prigrliti, posebno ako se nazivamo sljedbenicima Isusa.

Što se nas – inicijative ROM i EUS Srbija – tiče, mi namjeravamo nastaviti pomagati izbjeglicama na putu ka sigurnosti. Želimo biti u društvu s Isusom dok ih svakodnevno susreće na njihovu putu.

Prilagođeni prijevod s engleskog https://sojo.net/articles/meeting-jesus-refugee-trail

Tekst na hrvatskom prvi puta objavljen 5. listopada 2015,  http://www.autograf.hr/izbjeglice-nisu-teroristi/